3_111
Unesi simbol:Pretraga
 Odabir jezika Minimiziraj
English site Bosna i Hercegovina
 Pretraga portala Minimiziraj

Minimiziraj Tehnicka Analiza
Upravljačka strukturaVrijednosni papirTehnička analizaFinansijski izvještajiObjave

Prikaži trgovine od dana:    do dana:  
Funkcija: Vrsta prikaza:Period:Devijacija:     


 Teorija tehnicke analize Minimiziraj
Interpretacija Stohastičkog oscilatora | Interpretacija Indeksa relativne snage | Interpretacija Pokretnih prosjeka | Interpretacija „Average true range“ (ATR) | Interpretacija Bollingerovih pojaseva
 
Prikazi kao vise strana
Stohastički oscilator je predstavljen uz pomoć dvije linije.Glavna linija se naziva "%K." Druga linija, "%D," je pokretni prosjek glavne, %K. %K linija obično se prikazuje kao puna, a %D linija pretežno se prikazuje kao isprekidana.

Postoji nekoliko načina za interpretaciju stohastičkog oscilatora. Tri najpopularnije metode su:

 

1.     Kupiti kada oscilator (%K ili %D) padne ispod određenog nivoa a onda poraste iznad tog nivoa. Prodati kada oscilator naraste iznad određenog nivoa a onda padne ispod tog nivoa.
2.     Kupiti kada %K linija raste iznad %D linije, a prodati kada %K linija padne ispod %D linije.
3.     Tražiti divergencije. Na primjer, tamo gdje cijene dostižu nove vrhove a stohastički oscilator ne prelazi svoje ranije vrhove, tada indikator predstavlja putokaz za kretanje cijene.

Index relativne snage (RSI) je jedan od popularnih oscilatora. Welles Wilder ga je uveo objavivši članak u Commodities , sada Futures  Magazine, u junu 1978. godine.
Oscilator ne poredi snagu dva vrijednosna papira nego internu snage pojedinačnog vrijednosnog papira.
Wilder je po uvođenju predložio analizu po RSI za 14 dana, mada se u literaturi mogu pronaći  devetodnevne i analize za 25 dana za RSI, kao i eksperimentalno utvrđivanje perioda predstavljanja ovog oscilatora.
Pri ovom zadnjem, treba imati na umu da što je kraći vremenski period, i rezultati su za RSI nepouzdaniji.
RSI je oscilator koji prati cijenu, a predstavlja se u rangu od 0 do 100.

Pri interpretaciji RSI treba obratiti pažnju na:

1.     Maksimalne i minimalne vrijednosti                      

Maksimalne vrijednosti za RSI obično su iznad 70 a podnožja ispod 30. RSI obično formira svoje maksimalne i minimalne vrijednosti prije nego što to uradi cijena vrijednosnog papira na koju se ovaj oscilator odnosi.


2.    
Formacije dijagrama  

RSI često formira obrasce kao što su glava i ramena ili trouglovi  koji mogu a ne moraju biti vidljivi na dijagramu cijene.

3.     
Neuspješne promjene 

Odnose se na slučaj kada RSI nadilazi prethodne vrhove ili pada ispod skorašnje najniže vrijednosti

4.    
Divergencije

Divergencije se pojavljuju tamo gdje visoke vrijednosti (ili niske) nisu potvrđene novom visokom ili niskom vrijednosšću u RSI. Cijene će obično biti korigovane u smjeru kako pokazuje RSI.

Identifikacija trendovskih uzoraka vjerovatno je najteži korak u procesu tehničke analize vrijednosnog papira. Ne postoje sasvim precizni pokazatelji kojima se može jasno razgraničiti nastanak i razvoj pojedinih uzoraka preokreta i kontinuiteta, ponekad čak ni između ove dvije skupine, a vrlo često unutar jedne od njih. Uzorak koji jedan analitičar prepozna kao dvostruki ili trostruki vrh, drugom analitičaru može izgledati kao uzorak četverougla. U najmanju ruku, identifikacija uzoraka može izazvati nedoumice i kod jednog analitičara. Konstrukcija i praćenje grafikona pokretnog prosjeka donekle ublažava ovu nedoumicu.
 
Grafikon pokretnog prosjeka se konstruiše tako što se odabere ograničeni niz vrijednosti određenog pokazatelja, obično zaključne cijene vrijednosnog papira, izračuna prosječna vrijednost tog niza, a zatim se granice niza pomjeraju za jedan dan unaprijed, izbacujući prvu vrijednost u nizu, a dodajući zaključnu cijenu novog dana trgovanja. Ponovo se računa prosjek novog niza i postupak se nastavlja. Serija ovako dobivenih prosjeka se na kraju grafički prikazuje.
 
Na slijedećoj slici je prikazan primjer izračuna trodnevnog pokretnog prosjeka.
Primjer trodnevnog pokretnog prosjeka
 
          U ovom primjeru je prikazana situacija u kojoj su cijene nakon perioda relativne stabilnosti u prvih deset dana trgovanja, u naredne dvije dekade zabilježile znatne oscilacije, kako unutar jednog dana trgovanja, tako i u nizu od nekoliko dana. Iz grafikona se vidi kako pokretni prosjek «umiruje» ekstremne amplitude oscilacija cijene vrijednosnog papira, te tako čini očiglednijim osnovni trend kretanja cijene.
 
          Prilikom izbora perioda na kojem se bazira niz za konstrukciju dijagrama pokretnog prosjeka potrebno je voditi računa o namjeni za koju se grafikon konstruiše. Ukoliko se radi o potrebi dnevnog praćenja trenda cijene, u tom slučaju je podesniji kraći niz, dok je duži niz više odgovarajući za dugoročne namjene. Kod konstrukcije dijagrama pokretnog prosjeka važi pravilo prema kojem duži niz na kojem se zasniva prosjek uzrokuje da je linija trenda ravnija. Na slijedećoj slici je prikazan grafikon pokretnog prosjeka za iste podatke kao i na prethodnoj slici, s tim što je niz produžen sa tri na sedam dana:
Primjer sedmodnevnog pokretnog prosjeka
 
          Iako razlika u dužini niza nije velika u apsolutnom smislu, razlika u izgledu linije pokretnog prosjeka je već na prvi pogled očigledna – linija je u drugom primjeru znatno blaža.
 
Grafikon pokretnog prosjeka se može koristiti kao dopuna analizi trenda, ali i kao samostalna metoda. Ukoliko se koristi kao dopuna analizi trenda, konstruiše se na jednom grafikonu zajedno sa bar dijagramom kojim je prikazano kretanje dnevnih cijena vrijednosnog papira (kako je predstavljeno na slikama). Signali za kupovinu, odnosno prodaju vrijednosnih papira nalaze se u tačkama presjeka pokretnog prosjeka i bar dijagrama. Tačka u kojoj bar dijagram presijeca pokretni prosjek sa donje strane i penje se iznad pokretnog prosjeka predstavlja signal za kupovinu, dok je tačka u kojoj bar dijagram presijeca pokretni prosjek sa gornje strane signal za prodaju.
 
Kada se pokretni prosjek koristi kao samostalna metoda, tada je neophodno, na istim podacima o kretanju cijene vrijednosnog papira, konstruisati dva grafikona pokretnog prosjeka sa kraćim i dužim nizom koji se uzima kao osnov za izračun. Ova metoda se naziva metodom dvostrukog presjecanja, i obično se koriste petodnevni i dvadesetodnevni pokretni prosjek, kao i pokretni prosjeci za 10 i 50 dana. Signali za kupovinu, odnosno prodaju u ovoj metodi su opet presječne tačke, ali ovaj put presječne tačke dva grafikona pokretnog prosjeka. Momenat kada pokretni prosjek kraćeg niza presijeca dugoročniji pokretni prosjek sa donje strane smatra se signalom za kupovinu, dok se obratna situacija smatra signalom za prodaju. Na slijedećoj slici je, korištenjem istih podataka kao u prethodnim primjerima, ilustrirana upotreba metode dvostrukog presjecanja sa trodnevnim (1) i desetodnevnim (2) pokretnim prosjecima:

(1)
(2)
B
A

 Slika 37: Primjer korištenja metode dvostrukog presjecanja pokretnih prosjeka
 
          Na gornjoj slici su krugovima označene presječne tačke koje predstavljaju signal za prodaju (A) i signal za kupovinu (B).
         
Da bi se dodatno olakšalo praćenje i uporedba pokretnog prosjeka sa grafikonom kretanja cijene vrijednosnog papira, moguće je pored grafikona pokretnog prosjeka konstruisati i pomoćne, okvirne dijagrame procentualnog odstupanja od pokretnog prosjeka. Ovi dijagrami se konstruištu jednostavnim dodavanjem i oduzimanjem određene procentualne vrijednosti (obično 3% ili 5%) od osnovnog pokretnog prosjeka na cijelom posmatranom periodu. Na ovaj način je moguće već letimičnim pogledom uočiti neuobičajena odstupanja cijene od pokretnog prosjeka, što može predstavljati potvrdu nastupajućem signalu za kupovinu ili prodaju. Ukoliko grafikon kretanja cijene dodirne gornji okvirni dijagram odstupanja od pokretnog prosjeka, smatra se da je tražnja za vrijednosnim papirom neubičajeno velika – prekomjerna, dok je ponuda vrijednosnog papira prekomjerna u situaciju kada grafikon cijene dodirne donji okvirni dijagram odstupanja.
 
Ipak, okvirni dijagrami procentualnog odstupanja od pokretnog prosjeka, iako imaju kvalitet jednostavnosti konstrukcije i upotrebljivosti kod vrijednosnih papira relativno stabilnih cijena, nisu dovoljno upotrebljivi u analizi vrijednosnih papira koji imaju veće oscilacije cijene (volatilnost), zato što su konstantni u čitavom periodu – volatilnost cijene na njih nema nikakav uticaj. U ovakvim situacijama je daleko upotrebljivija metoda tzv. «Bollingerovih pojaseva». Ova metoda umjesto procentualnog odstupanja od pokretnog prosjeka koristi standardnu devijaciju – statističku mjeru odstupanja cijena vrijednosnog papira od pokretnog prosjeka

ATR je mjera volatilnosti. Welles Wilder ga je predstavio u svojoj knjizi „New Concepts in Technical Trading Systems“ i od tada se upotrebljava kao komponenta mnogih indikatora i trading sistema.
 

Dnevni ATR - 14 perioda
Dnevna promjena cijene
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

  1. ATR dostiže vrh prije nego cijena svoje dno.
  2. Niska vrijednost ATR – tržište se konsoliduje.
  3. ATR dostiže vrh prije nego što cijena vrijednosnog papira na tržištu dostigne vrh.
  4. ATR dostiže vrh nakon ponovnog oživljavanja.
  5. ATR dostiže vrh tokom ranih faza većeg cjenovnog pada.
Napomena:
Pošto ATR pokazuje volatilnost na apsolutnom nivou,vrijednosni papiri sa nižim cijenama će imati niže ATR nivoe nego vrijednosni papiri sa visokim cijenama.Zbog ovoga je teško koristiti ATR za usporedbu više vrijednosnih papira. Čak i za isti vrijednosni papir, velike promjene u cijeni kao što je npr. Pad od 100 na 25, može učiniti dugoročno ATR poređenje neupotrebljivim.


Bollingerovi pojasevi su jedan od najčešće upotrebljavanih alata u tehničkoj analizi. Metoda je stekla popularnost ubrzo nakon objavljivanja, sredinom 80-tih godina prošlog vijeka, najprije zbog pouzdanosti u prognoziranju kretanja trenda, koja je rezultat korištenja standardne devijacije kao mjere odstupanja od pokretnog prosjeka. Konstrukcija Bollingerovih pojaseva je vrlo jednostavna. Gornja granica pojasa se dobije tako što se na dvadesetodnevni pokretni prosjek dodaje dvostruka vrijednost standardne devijacije, koja se računa na istu seriju podataka (zaključnih cijena), dok se donja granica dobija oduzimanjem dvostruke vrijednosti standardne devijacije od pokretnog prosjeka. Na ovaj način se obezbjeđuje da se 95% oscilacija cijene nađe između dvije linije Bollingerovih pojaseva.
 
Predstavljeno matematičkom formulom, računanje vrijednosti granica Bollingerovih pojaseva izgleda ovako:[1]
                        ,
pri čemu je:
UB – vrijednost gornje granice Bollingerovog pojasa
LB – vrijednost donje granice Bollingerovog pojasa
MA – vrijednost pokretnog prosjeka
n – broj dana trgovanja za koje se računa pokretni prosjek i standardna devijacija
xi – pojedinačni dantrgovanja unutar serije
- aritmetička sredina serije
 
          Na slijedećoj slici je prikazan primjer Bollingerovih pojaseva
Primjer trodnevnih Bollingerovih pojaseva
 
Iako nije uobičajeno da se Bollingerovi pojasevi konstruišu za serije kraće ili duže od dvadeset dana, na prethodnoj slici su predstavljeni Bollingerovi pojasevi na trodnevnom periodu, radi korištenja istih podataka kao na ranijim ilustracijama.
 

Međutim, čak i u ovom primjeru, gdje je posmatrana serija zaključnih cijena izuzetno kratka, Bollingerovi pojasevi pokazuju svoju upotrebnu vrijednost. Kako se vidi, većina dnevnih bar dijagrama je obuhvaćena granicama pojaseva, tako da se opšte pravilo može primjeniti i ovdje. Situacije u kojima se dnevni pokazatelji cijene nađu iznad gornje granice Bollingerovih pojaseva smatraju se rezultatom uticaja prekomjerne tražnje na cijenu, odnosno kada je cijena ispod donje granice pojasa, cijena je rezultat prekomjerne ponude. Nakon što isključe ove ekstremne situacije, granice Bollingerovih pojaseva se mogu koristiti kao cjenovne mete – dodir grafikona cijene sa gornjom granicom je signal za prodaju, dok je dodir grafikona cijene i donje granice Bollingerovog pojasa signal za kupovinu. Povratna tendencija nakon jedne od ove dvije dodirne tačke koja presiječe liniju pokretnog prosjeka obično je signal promjene trenda.

Ispis